Prvi dio posla pri izradi Štampanog kola je pravljenje crteža, sa rasporedom bakarnih linija i stopica u koje se leme izvodi komponenata. Nekada se to radilo ručno, a danas uz pomoć programskog paketa "Protel", ili nekoliko manjih programa, kao što je "Eagle", možemo dobiti savršen raspored komponenata, kako bi smo uštedjeli na materijalu.
Naredna etapa u dobijanju gotove ploče je odsjecanje. Ploče se izrađuju od kaširanog pertineksa tj. tanke ploče od izolacionog materijala na koju je sa jedne strane nanesen tanak sloj bakra. Potrebna nam je stega i testera za metal kojom ćemo odsjeći komad ploče na koju kasnije nanosimo naš crtež. Prenošenje crteža na ploču je najkvalitetnije izvesti foto postupkom. Štampano kolo se nacrta rukom ili se odštampa na poluprovidnoj hartiji (paus papir). Bakarna strana pločice se ravnomjerno isprska lakom u tankom sloju. Lak je osjetljiv na svjetlost pa se prskanje obavlja u polutamnoj prostoriji. Sušenje laka na sobnoj temperaturi otprilike traje do 24h. Medjutim ako ploču stavite u pećnicu štednjaka pri temperatruri od 70 stepeni lak će se osušiti za 15-ak minuta. Pri sušenju lak promijeni boju, odnosno postane malo svjetliji. I sušenje, a i kasnije hladjenje, treba obavljati u polumraku. Za dalji rad nam je potreban komad stakla (mora biti veći od naše ploče) i komad šperploče ili sličnog materijala, istih ili većih dimenzija. Na šper ploču postavljamo pločicu, sa bakrom odozgo. Preko nje postavljamo papir sa crtežom, a preko svega toga ide staklo. Crtež se mora postaviti tako da boja kojom je crtež pravljen leži na bakru. Kada pogledamo kroz staklo moramo vidjeti crtež onako kako treba da izgleda na pločici (mora se voditi računa da ako crtež štampamo on mora biti odštampan u negativu).
Kada smo sve namontirali dolazi vrijeme za svjetlost. Sendvič sa staklom prema gore se stavi ispod UV sijalice i drži ispod nje nekoliko minuta. Pločicu treba staviti ispod sijalice tako da svjetlost pada direktno na staklo, na rastojanju od 15 do 20 cm. Da bi cijela površina pločice bila ravnomjerno osvjetljena pločicu treba povremeno pomjerati. Kada se pločica osvjetli treba je razviti.
Razvijanje se vrši u razvijaču koji se dobija miješanjem 7 grama natrijum hlorida (NaOH-živa soda) i jednog litra hladne vode. Pločica se stavi u plitku plastičnu posudu i pospe se razvijač tako da prekrije pločicu nekoliko milimetara. Pločica ostaje u rastvoru oko 2 minute (dok lak koji nije bio zaštićen od svjetlosti ne bude rastvoren). Razvijanje je gotovo kad se na pločici pojavi crtež štampanog kola nacrtan lakom. Pločicu je potrebno ponovo osušiti u rerni jer je razvijač omekšao i lak koji je ostao na pločici.
Završni dio u dobijanju štampane pločice je nagrizanje odnosno odstranjivanje viška bakra sa pločice koji nije bio zaštićen crtežom. Za nagrizanje se koristi smješa hlorovodonične kiseline (HCl), oksižena (H2O2-vodonik peroksid) i vode. Ne koristi se čista hlorovodonična kiselina već njen 35% rastvor koji se u radnjama prodaje kao sona kiselina i koristi se za čišćenje sanitarija u kupatilu. Vodonik-peroksid (oksižen) se prodaje u apotekama i kozmetičkim radnjama.
Smješa se pravi neposredno prije nagrizanja. Na dno plastičnog suda, o kome je već bilo riječi, stavi se pločica sa bakrom odozgo i sipa sona kiselina tako da prekrije pločicu. U nju se dodaje oksižen koji se sipa direktno iznad pločice. Oksižen se dodaje u zavisnosti od njegove koncentracije. Treba sipati malo oksižena, pa malo podići jedan pa drugi kraj posude da se tečnosti izmješaju. Ako poslije 10-ak sekundi počnu da iz tečnosti izlaze mjehurići, nagrizanje je počelo. Ako mjehurića nema ili ih je malo treba dodati još malo oksižena, ali se ne smije pretjerivati, jer će tečnost uništiti boju sa ploče i počeće da nagriza i one dijelove koji treba da predstavljaju vodove. Povremeno treba podizati i spuštati jedan, pa drugi kraj pločice tako da tečnost koja je bila na površini sklizne, a na njeno mjesto dodje nova tečnost. Proces nagrizanja je gotov kada na pločici više ne bude bilo nezaštićenog bakra.
Pločicu tada treba izvaditi iz tečnosti, oprati je vodom i skinuti boju koja je štitila vodove. Ona se može skinuti uz pomoć acetona. Upotrebljena mješavina se OBAVEZNO baca i u toku rada treba povremeno provjetravati prostoriju u kojoj se radi.
Ostalo je još da se izbuše rupe na odgovarajućim mestima i ploča je spremna za lemljenje.
Kao što se vidi izrada štampane ploče nije naročito komplikovan posao. Medjutim ako se radi prvi put bilo bi poželjno da se prvo malo vježba sa nekim komadom pertineksa na kojem ste nešto iscrtali flomasterom, a tek onda da izradjujete pločice koje ćete kasnije koristiti da biste napravili neki uredjaj.
Izvor: automatika.rs
