Električni kondenzator je pasivna elektronička komponenta koja se ponaša kao spremnik statičkog elektriciteta i pohranjuje energiju električnog polja. Sastoji se od dvije elektrode između kojih je izolator. Električno polje se pojavljuje između tih dviju elektroda zbog razdvajanja električnog naboja. Uz otpornike su jedna od najčešćih komponenti u elektroničkim sklopovima. Koriste se za filtriranje napona, za ublažavanje naponskih špica, u titrajnim krugovima za podešavanje rezonantne frekvencije i sl.
Osnovna karakteristika kondenzatora je njegov kapacitet, odnosno sposobnost tijela da pod utjecajem napona pohranjuje naboj. Električni kapacitet je omjer pohranjenog naboja Q i napona U. Oznaka za kapacitet je C, a mjeri se u Faradima [F]. Farad [F] je dakle [As]/[V]. Mjerna jedinica je naziv dobila po engleskom fizičaru Michaelu Faradayu, koji se istaknuo radovima na polju elektromagnetizma, a čija najznačajnija otkrića su elektromagnetska indukcija, elektroliza i dijamagnetizam.
Vrste kondenzatora
Kondenzatori mogu biti stalni i promjenjivi. Stalnima se kapacitet ne može mijenjati, a promjenjivima može. Četiri najčešća tipa stalnih kondenzatora su papirni, folijski, keramički i elektrolitski. Promjenjivi se obično izrađuju kao pločasti i zovemo ih zakretni pločasti kondenzator.
preuzeto sa electronic.ba
