Da bi "potekla" električna struja trebamo izvor električne energije. Kod manjih uređaja su to baterije (to nas uglavnom i zanima kod elektronike), a kod većih potrošača (kao recimo uredjaji u našim zgradama) to je visokonaponska struja iz utičnica.
Električni uređaji troše tu energiju pa ih nazivamo električnim potrošačima (električna trošila). U stvari, električna energija se ne troši nego se pretvara u druge oblike energije: toplotu, svjetlost, mehanički rad…
Potrošače sa izvorima povezujemo provodnicima ili vodičima, a to su materijali koji dobro provode struju tj. njihov električni otpor je mali – u idealnom slučaju zanemariv.
Svaki električni strujni krug (strujno kolo), ma kako složen, može se svesti na dvije osnovne komponente:
- izvor električnog napona (aktivna komponenta);
- električni potrošač (pasivna komponenta).
Medjutim, najčešće ne želimo da naši uređaji rade cijelo vrijeme pa ćemo u strujnom kolu imati i prekidač (električnu sklopku). Sklopka ima dva položaja. U jednom položaju kroz nju teće struja, a u drugom ne.
U strujnom krugu se mogu nalaziti i:
- električni mjerni instrumenti
(u pravilu ne utiču na strujno-naponske prilike);
- električni osigurači
(namjerno ugradjeni "najslabiji " elementi strujnog kola, zbog čega u slučaju prekoračenja odredjenog iznosa struje prvi pregore; na taj način prekine se strujno kolo – ne teče dalje struja, čime su od štetnih posljedica zaštićeni i strujno kolo i električna mreža.)
