Magnetizam je jedna od četiri osnovne sile u prirodi (elektromagnetska, gravitacijska, slaba nuklearna i jaka nuklearna sila). Nekad se mislilo da su ove pojave nezavisne jedna o drugoj ali je moderna nauka otkrila njihovu povezanost. Tako je 1820. godine Hans Christian Oersted (izgovara se Ersted) otkrio vezu između električne i magnetne sile u eksperimentu s provodnikom kroz koji teče struja i magnetnom iglom kompasa.
Dokazao je da se oko provodnika stvara magnetno polje kad kroz njega teče struja pokazavši kako se magnetna igla postavljena u blizini provodnika kojim teče električna struja zakrene i tako ostaje sve dok provodnikom teče struja. Promjenom smjera električne struje kroz provodnik, magnetna igla okrene se u suprotnom smjeru. To je magnetno djelovanje električne struje. Oko provodnika kojim teče električna struja stvara se magnetno polje čiji smjer ovisi o smjeru električne struje. Dok električna struja teče ravnim električnim vodičem, on se ponaša kao magnet. Kada se isključi struja, prestaje magnetno djelovanje i magnetna igla se vraća u prvobitni položaj.
Pogledajte u kratkom videu demonstraciju Esterdovog eksperimenta (uključuje se i isključuje struja kroz provodnik).
Smjer magnetnog polja dogovorno je definisan smjerom sjevernog pola magnetne igle – znači: smjer polja je smjer u kojem pokazuje sjeverni pol magnetne igle!
Jačina magnetnog polja, oznaka H, je veća što je struja jača, a opada sa udaljenosti od provodnika. To pokazuje i sljedeća formula za jačinu magnetnog polja pravolinijskog provodnika kroz koji protječe struja u nekoj tački:
Da bi odredili smjer magnetnog polja pravolinijskog provodnika koristimo pravilo desne ruke koje kaže da se oko provodnika kroz koji teče struja u smjeru palca, stvaraju silnice čiji smjer polja je u smjeru pokazivanja ostalih prstiju.
