Dosad smo naučili da električnu struju u metalima čine slobodni elektroni, u elektrolitima su to ioni, dok su u plinovima nositelji električne struje ioni i djelomično slobodni elektroni.
Isto tako znamo da na kraju mjeseca, svi dobijamo mjesečne račune za potrošenu struju u našem stanu, kući ili firmi. Potrošnja struje direktno ovisi o količini struje koja je toga mjeseca prošla kroz žice u toj kući, stanu ili firmi. Što je veća količina električnog naboja koja u nekom vremenu protekne kroz poprečni presjek nekog provodnika, kažemo i da je električna struja u tome provodniku veća.
Električna struja srazmjerna je količini naboja q koji prođe kroz neki poprečni presjek provodnika S.
Jačina električne struje (ili ponekad označeno sa samo “električna struja”) je količnik naboja i vremena za koje taj naboj proteče kroz poprečni presjek provodnika.
Jačina električne struje je brojno jednaka količini naelektrisanja koje protekne kroz poprečni presjek provodnika u jedinici vremena i označavamo je sa I.
Mjerna jedinica za električnu struju je amper (oznaka A).
Jačina struje od 1A nastaje kada kroz poprečni presek provodnika protekne naelektrisanje od jednog kulona u toku jedne sekunde.
Uređaj kojim mjerimo jačinu električnu struju naziva se ampermetar. Njegov simbol u električnom strujnom krugu je:
Za razliku od voltmetra koji se spaja paralelno potrošaču, odnosno opterećenju u strujnom krugu, ampermetar se spaja serijski tako da je električna struja koja protiče kroz ampermetar upravo jednaka električnoj struji koja prolazi kroz potrošač.
Kako ampermetar ima vrlo mali unutrašnji otpor i mjeri struju koja prolazi kroz strujni krug, njegovo spajanje paralelno opterećenju nalik voltmetru uzrokovalo bi kratki spoj dijela ili cijelog električnog strujnog kruga i imalo za posljedicu moguće uništenje mjernog instrumenta i samog električnog izvora.
