Zbog toga dijelimo greške u 3 grupe:
1. sistematske greške
2. slučajne greške
3. grube greške
- Sistematske greške nastaju zbog neispravnih mjernih instrumenata, izbora pogrešne metode mjerenja ili njenog pogrešnog izvođenja, i sl.
- Slučajne greške su pogreške koje donosi sam postupak mjerenja. U vezi su s neizbježnom nesavršenosti opažača i uređaja, mogu se smanjivati, ali se ne daju potpuno izbjeći.
- Grube greške nastaju ljudskim propustima u toku mjerenja, naglim poremećajem u okolini ili u mjernom uređaju. Rezultati s ovakvim velikim greškama trebali bi vidljivo razlikovati od ostalih rezultata mjerenja pa se u pravilu isključuju iz analize podataka.
Pošto se slučajne greške ne daju u potpunosti izbjeći, potrebno je, zbog tačnosti rezultata mjerenja, datu veličinu izmjeriti više puta.
Postupak mjerenja i računanja greški prilikom mjerenja je sljedeći:
1. Neku veličinu izmjerimo više puta. Mjerimo najmanje 3 puta!
2. Odredimo Srednju vrijednost mjerenja (xsr)
Srednja vrijednost predstavlja aritmetičku sredinu svih mjerenja. Znači saberi sve dobijene vrijednosti mjerenja i podijeli ih sa brojem mjerenja. Recimo ako si mjerio 3 puta i rezultate mjerenja označimo sa x1, x2 i x3, onda je srednja vrijednost :
3. Izračunamo apsolutne vrijednosti odstupanja od srednje vrijednosti (Apsolutne greške) (∆x)
Apsolutne greške izračunaš tako što od srednje vrijednosti oduzmeš svako od mjerenja posebno. Tako doznamo koliko je svako od mjerenja različito u odnosu na srednju vrijednost mjerenja. Uvijek se uzima kao rezultat pozitivna vrijednost ove razlike, pa zato koristimo apsolutne vrijednosti. U našem primjeru imamo tri mjerenja, pa zato računamo tri puta apsolutnu grešku.
Iz ovako dobivenih odstupanja odrediš ono koje je po apsolutnom iznosu najveće i to je maksimalna apsolutna pogreška, ∆xmax
∆xmax = max {Δx1 , Δx2 , Δx3 , …}
Rezultat mjerenja se onda zapisuje u obliku : (xsr ± Δxmax)
4. Izračunamo Relativnu grešku mjerenja
Relativnu grešku mjerenja računaš tako što maksimalnu apsolutnu grešku podijeliš sa srednjom vrijednosti mjerenja. Relativna greška se izražava u procentima. Razlog za izračunavanje relativne greške mjerenja je taj što, recimo kao primjer, nije isto pogriješiti 2 cm kada mjerimo dužinu cipele (to je jako velika greška za tu dužinu) kao na primjer pogreška od 2 cm kada mjerimo dužinu autoputa od Sarajeva do Zenice (što je onda jako mala, skoro beznačajna greška).
Apsolutnu relativnu grešku izračunaš :
Što je apsolutna greška manja, mjerenje je tim preciznije.
NAPOMENA:
Da bi utvrdili ovo što smo naučili uradićemo jedan zadatak:
Nekada davno kod takmičenja u plivanju svakog takmičara su pratila trojica sudija koji su mjerili vrijeme za koje on prepliva bazen. Sudija je trebalo da startuje štopericu u trenutku kad se oglasi sirena za početak trke i da je zaustavi u trenutku kad takmičar prepliva bazen i dodirne ivicu bazena. Izmjereno vrijeme je zbog nedostataka u samoj metodi mjerenja (nemoguće je pritisnuti štopericu tačno u trenutku kad se nešto desilo!) kod svakog sudije bilo različito.
Evo i konkretnih vremena jednog takmičara , izmjerenih kod trojice sudija, u trci na 50m:
§ sudija 1 – 21,42 sec
§ sudija 2 – 21, 51 sec
§ sudija 3 – 21,49 sec
Da bi se imalo više povjerenja u mjerni rezultat, u slučaju kad postoje nepreciznosti koje se ne mogu izbjeći, mjerenje se dakle izvodi po nekoliko puta. Za rezultat mjerenja se proglašava srednja vrijednost (ili aritmetička sredina) pojedinačnih rezultata mjerenja.
Kako smo već naučili da tačno mjerenje ne postoji, onda moramo da vidimo koliko se svaki pojedinačni rezultat mjerenja razlikuje od srednje vrijednosti, odnosno da izračunamo apsolutne greške :
Najveća razlika između nekog pojedinačnog mjerenja i srednje vrijednosti je apsolutna greška mjerenja:
Rezultat se potom zapisuje u obliku :
Što je u našem slučaju : 21,47 ±0,05 s
čime tvrdimo samo da izmjerni rezultat pada u interval vrijednosti 
Za procjenu tačnosti mjerenja izračunavamo i tzv relativnu grešku.
εaps = (Δxmax : xsr) · 100 % = (0,05 : 21,47) · 100 % = 0,23 %
