Magnetna indukcija ili gustoća magnetnog toka (oznaka B) je vektorska fizikalna veličina koja opisuje magnetno polje i određuje Lorencovu silu kojom magnetno polje djeluje na električki nabijenu česticu u kretanju. Magnetna indukcija je proizvod magnetne permeabilnosti (propustljivosti) sredine μ i jačine magnetnoga polja H, to jest:
Mjerna jedinica magnetne indukcije je tesla (T = Wb/m²).
Vektor magnetne indukcije se poklapa sa tangentama magnetnih linija.
Intenzitet vektora indukcije veći je u onim oblastima magnetnog polja gdje su linije sila gušće i obratno, manji je na mjestima u polju gdje je gustina ovih linija manja. Pravac vektora B u bilo kojoj tački polja poklapa se sa pravcem tangente na liniju magnetnog polja, a smjer je određen smjerom magnetnih linija.
Još jedna bitna karakteristika magnetnog polja je magnetni tok (fluks). Magnetni fluks ili magnetni tok je fizikalna veličina koja se može opisati kao broj silnica magnetnog polja koje prolaze kroz neku površinu, a označava se grčkim slovom Φ.
Intenzitet magnetne indukcije izračunava se na osnovu formule:
Φ=B·S·cosθ
gdje je θ ugao između vektora magnetnog polja B i površine S.
Najčešći slučaj u zadacima je da je magnetno polje homogeno (u svim tačkama prostora isto), te da je S ravna površina okomita na magnetne linije polja, pa je onda cosθ = 1, pa dobijemo da je magnetni fluks jednak:
Φ = B ⋅ S
Mjerna jedinica za magnetni fluks je veber (Wb). 1 Wb = 1 Tm2
